Dobrodošli na web site Javne ustanove osnovne škole "Vrhbosna"
   ŠTA ZNAČI IME NAŠE ŠKOLE     E-mail

Najstariji pisani spomenici o Bosni potječu od bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta iz X stoljeća.U njegovim zapisima o Bizantiskoj imperiji, carevini spominje se rijeka Bosna, a na prostorima njenog izvorišta župa, općina Vrhbosna. Stanovništvo je starosjedilačko, ilirsko – romansko. Kroz XI i XII stoljeće stanovništvo ovih predjela se sve više miješalo sa doseljenim slavenskim plamenima. Različiti uticaji sa istoka i zapada doveli su da se u zemlji Bosni razvija posebna crkva i crkvena struktura. Stanovnici ovih prostora su se odupirali različitim uticajima, kako sa istoka tako i sa zapada. Međusobno su se zvali dobrim Bošnjanjima i kod sebe su njegovali strpljivost i toleranciju što je i danas osobina nas Bosanaca. U XII stoljeću spominje se i selo Faletići koje je i danas ostalo selo, a naša škola je u blizini tog sela.
 
  

Historijski zapisi ističu da su u tom selu živjeli i neki svećenici Crkve bosanske, bogumilske. Kasnije se spominju i druga sela i ovi prostori su u sastavu župe Vrhbosna. Središte župe Vrhbosne je bilo u današnjem centru grada na obalama rijeke Miljacke. Gdje je danas sjedište predsjedništva BiH bilo je trgovište i sjedište župana proizilazi da su prvi korjeni bosanske državnosti i države počeli sa župom Vrhbosnom.
 
Kroz cio srednji vijek župa Vrhbosna je bila sjedište bosanske države, a Sarajevo koje je osnovano u XV stoljeću (1457.god.). Dubrovčani su sve do XVII stoljeća zvali « Vrhbosna «
 

 
  

Dok su stanovnici sela Faletići pripadali bosanskoj – bogumilskoj vjeri, njihovi susjedi  u selu Biosko su prihvatili pravoslavnu vjeru. Različita vjerska pripadnost nije im smetala da žive kao susjedi i da se međusobno pomažu. Tradicija dobrih susjednih odnosa zadržala se i kad su stanovnici Faletića prihvatili islam, a njihovi susjedi su zadržali pravoslavnu vjeru.
 
Vraćajući se svojim korjenima našoj školi dali smo ime « Vrhbosna».Ponosni smo da naša škola nosi ime prve župe, općine nastale još u X stoljeću.


  
 

 
 
U XVII stoljeću tačnije augusta 1189. godine vladar bosanske države ban Kulin dao je Dubrovačkoj republici povelju – pisani ugovor po kojoj se Dubrovčanima dozvoljava da se slobodno kreću po Bosni i oni već tada stvaraju svoje naselje na području župe Vrhbosne, tako da se na ovim prostorima počelo širiti katoličanstvo kao treća religija Od XII do XV stoljeća bosanska država se razvijala i širila, a svoj procvat je doživjela u XIV i XV stoljeću u vrijeme vladara, banova i kraljeva iz dinastije Kotormanića. Vladari Bosne, Kotormanići od Matije, Ninoslava pa sve do kralja Tvrtka I Kotormanića pripadali su svojoj autohtonoj bosanskoj – bogumilskoj crkvi. Tako dok je Evropa kroz dva stoljeća poduzimala krstaške ratove protiv Arabljana i Bizantije kroz cio srednji vijek u kraljevini Bosni su njeni stanovnici pripadala i trima različitim crkvama. Bosanski kraljevi i bosansko plemstvo kao pripadnici Crkve bosanske – bogumilske nisu ometali katoličke svećenike, čestite franjevce da grade samostane i propovjedaju svoju katoličku vjeru, kao ni pravoslavnim svećenicima da grade manastire i propovjedaju svoju pravoslavnu vjeru. Historijski uslovi su nametnuli dolazak Turaka, Osmanlija u XV stoljeću i oni su u ovaj dio Evrope donijeli svoju vjeru – islam. Poznato je u historiji da Turci islam nisu nikada silom širili, ali pripadnici bosanske – bogumilske crkve su prihvatili islam kao svoju vjeru. Razloge je lako objasniti jer je u učenju bosanske crkve i islama ima dosta zajedničkog, a ono najvažnije je bosanska tolerancija. U XVI stoljeću u Bosnu stižu Jevreji koji su prognani iz Španije, te i oni donose svoju vjeru i vjersko učenje. Tako se od XVI do XX stoljeća u cijeloj Bosni isprepliću četiri velike svjetske religije, a da njihovi pripadnici nisu nikada znali što je vjerska mržnja i sukobi. Dovoljno je doći u Sarajevo nastalo na temeljima župe Vrhbosne i vidjeti da u prečniku od 200 metara postoje bogomolje četiri svjetske religije.